Dobrodošli u mirisan, mediteranski vrt usred mora! Otok Lošinj je zasluženo dobio naziv Otok vitalnosti. S više od 200 sunčanih dana godišnje, oko 1200 različitih biljnih vrsta te kristalno čistim morem koje ga okružuje, naš otok je idealna destinacija za istinsko uživanje i punjenje baterija.
Lošinj je dio Cresko-lošinjske otočne skupine, smještene u Kvarnerskom zaljevu, na sjevernom dijelu Jadranskog mora.
Dolazite li na Lošinj kopnom, treba se potruditi i prijeći dva otoka. No, ono što će vas dočekati je nagrada iznad očekivanja. Ovdje ćete pronaći svoje sretno mjesto.
Klima na Lošinju
Blaga mediteranska klima Lošinja, s visokom razinom vlage i povoljnim temperaturama ljeti i zimi (topla ljeta i blage zime) ima povoljan utjecaj na zdravlje. Otok obiluje aromatičnim biljem poput lavande, ružmarina, smilja. U kombinaciji s morskim kapljicama i mirisom borove šume, zrak na otoku ima terapeutski i ljekoviti učinak.
Lošinj je i povijesno poznat po svojoj 125 godina dugoj tradiciji lječilišnog turizma kojeg su ovdje koristili monarsi i aristokracija, a koja je započela još u vrijeme Austro-Ugarske.
Ljeta su topla, a zime blage i vlažne, temperature rijetko padaju ispod nule. Na otoku rijetko pada snijeg. Ugodne jeseni i proljeća kad su uvjeti za aktivan odmor najpovoljniji, čine Lošinj privlačnom destinacijom kroz cijelu godinu.
Lošinj kroz povijest
Cresko-lošinjsko otočje su ljudi davno otkrili. O nastanku Apsyrtides, kako se zajedničkim imenom otočje zvalo u antičko doba, postoji legenda. Otočje je ime dobilo prema grčkom junaku Apsirtu, jednom od junaka iz mitološke priče o Argonautima, moreplovcima s broda Argo koji su u godinama prije Trojanskog rata pratili Jazona u njegovoj potrazi za Zlatnim runom. Jazon je zlatno runo pronašao u Kolhidi, na današnjoj crnomorskoj obali Kavkaza. No, nije pronašao samo zlatno runo već i ljubav svog života, Medeju, kćerku Kolhidskog kralja. Medeja mu je pomogla ukrasti runo, ali Olimpski bogovi nisu bili sretni i poslali su na njih vjetrove koji su ih omeli u putovanju. Bježeći pred progoniteljima došli su do Istre gdje su stavili lađu na ramena i prenijeli ju do mora, na Kvarneru i nastavili bijeg. Jazon je Apsirta, Medejinog brata, dočekao na sjeveru Kvarnera te u velikoj bitci svladao, rasjekao na komade i bacio u more. Od Apsirtova tijela nastalo je Cresko-lošinjsko otočje.
U brončano doba, razvijene kulture Sredozemlja, koristile su tzv. Jantarski put, povijesni pravac kojim je dragocjeni jantar (fosilna smola crnogoričnog drveća) s Baltika dolazio na Sredozemlje. Zbog lakoće obrade i ljepote, jantar se koristio za izradu nakita još od paleolitika, a vjerovalo se i da ima ljekovita, čak natprirodna svojstva, moć privlačenja dobroga i tjeranja zla.
Osor je bio važna postaja na Jantarskom putu. O tome svjedoče brojni nalazi jantara u ilirskim grobovima u okolici Osora.Jantarski put je prolazio i preko sjevernog Jadrana, a dokaz tome su ostaci nakita i jantarne kuglice iz željeznog doba, pronađene na ovom području.
Na brdima Lošinja postoje ostaci starih stočarskih gradina koje su napuštene za vrijeme Rimskog carstva. U to je doba sagrađeno i prvo naselje – Lopari.
Nakon propasti Rimskog carstva nestalo je organizirane vlasti, gusarilo se, a otok je u srednjem vijeku bio nenaseljen, osim ovcama. Vlast nad Lošinjom preuzeo je gradić Osor čiji su stanovnici dali ime i poljima oko Nerezina. Izmjenjivale su se ovdje, ne slučajno, različite vlasti – Bizantsko carstvo, Venecija i Habsburška Monarhija. Povoljna geografska pozicija otoka bila je važna za razvoj pomorstva i trgovine.
Brodogradnja i ribarstvo kojima su se stanovnici bavili, bili su ključni za gospodarski razvoj otoka.
Grad Mali Lošinj počeo se razvijati u 19.st. Danas je najveće naselje na otoku. Već u 19.stoljeću Lošinj je prepoznat kao idealna destinacija za lječilišni turizam, što se nastavilo i do današnjih dana.